Pogledali smo Netflixovu His&Her’s story, odnosno po naški Njegova i Njena priča, kako to ne biste trebali vi i da vam ušparamo vrijeme za neke druge stvari.
Što se zapravo događa u Netflixovom trileru?
Priča se vrti oko Anne, televizijske reporterke i voditeljice, koju je na TV-u zamijenila kolegica zbog njenog izbivanja uzrokovanog obiteljskom tragedijom (nećemo spoilati o čemu se radi ukoliko se ipak odlučite kazniti i pogledati seriju) te se pokušava vratiti nazad na male ekrane, a priliku vidi kroz izvještavanje s terena iz njenog rodnog grada Dahlonegi u kojem se desi ubojstvo mlade žene.
Glavni detektiv na slučaju postaje Annin suprug s kojim nije bila u kontaktu godinu dana, a niti je komunicirala sa obitelji i prijateljima.
Žrtva ubojice je Annina prijateljica iz srednje škole, a ubijenu poznaje i njezin muž Jack s kojim je u braku, i nije i je pa opet malo nije, ma komplicirano je…
Na prvu djeluje obećavajuće, detektiva glumi Jon Bernthal, a novinarku Tessa Thompson, triler, mistika, mali grad u Americi…
Kad triler zaboravi biti triler
Radnja se razvija u smjeru da ispada kako nitko nije baš skroz nevin u spomenutom gradiću i da svako ima “putra na glavi”.
No već nakon prve epizode, ako ste pogledali barem jednu epizodu Poirota ili neki triler ili detektivski krimić, bit će vam jasno u kojem se smjeru serija kreće, a neki su odmah zaključili tko je ubojica (i tako je stvarno i bilo na kraju…).
Ono što je meni i drugima koji su gledali seriju falilo jest razigranost radnje koja je sama po sebi dosta plitka i ne ostavlja previše prostora za mozganje, kao i za razvijanje napetosti kojeg dobar krimić podrazumjeva.
Neki kritičari joj zamjeraju i isprazne monologe kao i nedovoljno zanimljive sporedne likove kroz koje bi se mogle dizati dodatne tenzije i odnosni među nosiocima radnje.
Velika očekivanja, mala isporuka
Serija je adaptacija bestselera autorice Alice Feeney, a režirao ju je William Oldroyd. Nedostatak zapleta i napetosti kao da se pokušao popuniti scenama seksa pa ispada nekad da su se malo zaigrali u montaži. Ruku na srce, dijelovi su bili dosadnjikavi do mjere da se morao paliti i fast forward.
“Finale” koje to zapravo nije
Naravno, ima i publike koja hvali seriju (mi nismo jedni od tih) i zaokruženost radnje, no zamjerku mu svi pak nalaze u njegovom velikom finalu koje, eto, to ipak nije. Na kraju smo ipak nekako bili razočarani i pomalo ljuti jer, dajte nam taj napeti triler pobogu, šest epizoda da bi imali takav kraj?!
