Vladimir je točno ona vrsta serije koju upališ „samo na jednu epizodu“, a onda shvatiš da je već 3 ujutro. Adaptirana je prema istoimenom romanu spisateljice Julie May Jonas, a donosi mračnu, duhovitu i provokativnu priču o žudnji, braku, moći i granicama između privatnog i javnog, sve kroz lik žene koja jako dobro zna da je na rubu, ali ne može (ili ne želi) stati.
O čemu zapravo govori „Vladimir“?
Radnja prati sredovječnu profesoricu književnosti na malom koledžu, koja je u dugom, umornom braku s kolegom profesorom optuženim za niz seksualnih odnosa sa studenticama. Ona prema van ostaje uz njega, brani ga i racionalizira priču, ali iznutra se sve raspada. U tom trenutku u njezin život ulazi Vladimir, mlađi, karizmatični pisac i novo lice na fakultetu.
Serija prati kako se fascinacija Vladimirom pretvara u opsesiju: od intelektualnog divljenja, preko erotske fantazije, do vrlo konkretnih, moralno mutnih poteza. Sve se događa u pozadini „cancel culture“ atmosfere, studentskih pobuna, anonimnih optužbi i preispitivanja granica moći između profesora i studenata. A baš kad pomislimo da razumijemo igru i znamo tko je predator, tko žrtva, a tko manipulator, priča napravi oštar zavoj, otkrivaju se novi slojevi prošlosti i laži, a dinamika moći se mijenja.
Glavni likovi, glumci i gdje smo ih već gledali
U centru „Vladimira“ je Rachel Weisz, savršeno pogođena kao profesorica koja istovremeno analizira svijet oko sebe i gubi kontrolu nad vlastitim životom. Naviknuli smo je gledati u ulogama kompleksnih, moralno ambivalentnih žena, od „The Constant Gardener“ i „The Favourite“ do serije „Dead Ringers“, pa ovdje gotovo prirodno ulazi u lik naratorice koja nam se povjerava, manipulira našim simpatijama i stalno nas tjera da preispitujemo na čijoj smo strani.
Nasuprot nje stoji Leo Woodall kao Vladimir, mladi pisac i objekt želje, žudnje. Publika ga već zna iz „The White Lotus“ (druga sezona) i „One Day“, gdje je pokazao da istovremeno može biti karizmatičan, privlačan i lagano nečitljiv. U „Vladimiru“ igra baš na tu kartu: nikad nismo potpuno sigurni je li samo nespretan u tuđoj opsesiji ili sve vrijeme vrlo dobro zna kakav učinak ima na profesoricu. Njegova prisutnost u svakoj sceni podiže napetost, čak i kad se ne događa ništa „otvoreno“ skandalozno.
Treći ključni stup serije je John Slattery kao suprug, stariji profesor pod optužbama. Publika ga pamti kao Rogera Sterlinga iz „Mad Men“, ali i iz niza filmova i serija gdje igra šarmantne, duhovite, često moralno upitne muškarce. U „Vladimiru“ tu energiju okreće u nešto suptilnije: njegov lik lebdi između simpatičnog, malo pogubljenog intelektualca i čovjeka koji je godinama profitirao iz vrlo nejednakih odnosa moći. Slattery donosi onu vrstu glume u kojoj ti je istovremeno žao lika i ljutiš se na njega. Savršen miks za seriju koja živi od sive zone, a ne od crno‑bijelih podjela.
Zašto je svi uspoređuju s „LOLITOM“ i je li usporedba fer?
„Vladimir“ je od prve epizode pun seksualne tenzije i opsesije, kako žudnje za mlađim, tako i za starijim, za zabranjenim, za onim što je društveno neprihvatljivo, ali emocionalno i fizički magnetski. Tu dolazimo do usporedbe s „Lolitom“ Vladimira Nabokova.
Kao i Nabokovljev Humbert, naratorica u „Vladimiru“ priču vodi iz vlastite glave: ona nam objašnjava, racionalizira, umanjuje vlastitu odgovornost, gradi narativ u kojem je ona intelektualna, ranjena, pronicljiva, čak i onda kada čini moralno upitne stvari. Kao i u „Loliti“, gledatelj/čitatelj postaje suučesnik: hvataš se kako razumiješ, čak dijelom i opravdavaš, nekoga tko prelazi granice.
Razlika je u perspektivi: ovdje je fokus na sredovječnoj ženi, na njezinoj seksualnoj želji i krizi identiteta, što je puno rjeđe ispričana priča od muških naratora‑predatora. Serija je puna replika, pogleda i situacija nabijenih erotikom i nelagodom, baš zato ju je „rođena za binganje“, jer te stalno gura da vidiš: koliko će još daleko otići?
Kad pomisliš „aha, znam gdje ovo ide“, serija skrene
„Vladimir“ se namjerno poigrava očekivanjima. Krene kao priča o profesorici koja se možda opasno zaljubljuje u mlađeg muškarca, na pozadini suprugovog #MeToo skandala. Logičan scenarij koji ti se prvo nameće: ili će upasti u zabranjenu vezu koja će joj srušiti život, ili će se na kraju „prisabrat“ i iz svega izaći jača.
Umjesto toga, serija u ključnim trenucima mijenja smjer: odnosi među likovima postaju kompleksniji nego „zavodnik – žrtva“, stara djela izlaze na površinu, mijenja se tko ovdje koga promatra, a tko je objekt, i granica između stvarnosti i fantazije postaje sve tanja. Upravo ti oštri zavoji su razlog zašto epizode klize jedna za drugom, svaki cliffhanger više se temelji na psihološkom šoku nego na klasičnom „tko je koga ubio“.
Hoće li biti 2. sezone?
Serija je zamišljena kao adaptacija jednog romana, pa prva sezona zaokružuje glavni luk radnje. To znači da završetak djeluje prilično „književno“, kao točka nakon koje publika može raspravljati što se zapravo dogodilo i što to znači za likove.
Hoće li doći do druge sezone, ovisit će o dva faktora:
- uspjehu kod publike (gledanost, buzz, društvene mreže)
- spremnosti autora da prošire priču izvan okvira knjige Julie May Jonas
Na razini forme i likova, „Vladimir“ ima potencijala za još jednu sezonu koja bi mogla istražiti posljedice prvog ciklusa događaja (skandali, karijere, obitelj, reputacija). Ali čista, književna verzija priče savršeno funkcionira i kao samostalna, jedna jaka sezona.
Ako ti se svidio „Vladimir“, ovo je sljedeće na watchlisti
Fleabag
Britanska serija u kojoj se junakinja također obraća publici, komentira vlastite katastrofalne odluke i balansira između humora i duboke tuge.
Mrs. Fletcher
Priča o ženi u srednjim godinama koja otkriva vlastitu seksualnost kad joj sin ode na faks – savršena za sve kojima se sviđa „kasni coming‑of‑age“ motiv.
The Affair
Mračna ljubavna priča ispričana iz više perspektiva, gdje svaki lik svoju verziju događaja bojama i emocijama prilagođava sebi.
Obje ekranizacije „Lolita“
Kubrickova verzija iz 1962. i Lyneova iz 1997. za sve koje zanima kako je Nabokovljev nelagodni klasik izgledao na filmu prije „Wladimira“.
Notes on a Scandal
Film o profesorici u zabranjenoj vezi i opsesivnom promatraču – slična mješavina želje, krivnje i moralno sivih zona.
