Na prvi pogled izgleda poput običnog komada jantara s kukcem zarobljenim u sredini. No ovaj rekvizit iz kultnog filma Jurassic Park nije obična filmska uspomena, nego predmet za koji je jedan kolekcionar izdvojio čak 403.200 dolara, odnosno oko 370.000 eura.
Riječ je o slavnom fosilu komarca u jantaru, predmetu koji je u filmskoj priči imao ključnu ulogu. Upravo je krv sačuvana u tijelu pretpovijesnog kukca omogućila znanstvenicima da dođu do DNK dinosaura, a zatim i da ožive bića koja su nestala prije milijuna godina.
Drugim riječima, bez ovog malenog komada smole ne bi bilo ni Jurassic Parka, barem ne u obliku u kojem ga svi pamte.
Nadmetalo se 14 kolekcionara
Mali rekvizit veličine svega desetak centimetara izazvao je neočekivano žestoku borbu na aukciji. Za njega je pristiglo 14 ponuda, a procijenjena vrijednost iznosila je oko 200.000 dolara.
No kolekcionari nisu odustajali. Završna ponuda dosegnula je 320.000 dolara, a kada se dodala aukcijska provizija od 26 posto, objavljena cijena popela se na nevjerojatnih 403.200 dolara.
Time je predmet prodan za više nego dvostruko veću svotu od prvotne procjene. Riječ je i o jednoj od najviših javno zabilježenih cijena za produkcijski rekvizit iz originalnog filma Jurassic Park.
Nije pravi jantar ni pravi komarac
Iako izgleda kao arheološki nalaz, ovaj predmet nije napravljen od pravog jantara. Izrađen je od smole u koju je ugrađen kukac dizajniran tako da podsjeća na pretpovijesnog komarca.
Autori rekvizita dodatno su ga oblikovali, obojili i teksturirali kako bi dobio izgled prirodnog jantara. Površina ima nepravilne rubove, sitna udubljenja i prozirne slojeve koji stvaraju dojam da je nastao prije milijuna godina.
Upravo je ta uvjerljivost bila ključna za jednu od najpoznatijih scena filma. Gledatelj u prvih nekoliko minuta vidi rudare kako pod svjetlom kaciga proučavaju komad smole, a zatim priča počinje otkrivati kako bi se iz krvi komarca mogla vratiti izgubljena vrsta.
Rekvizit koji je pokrenuo cijelu priču
Ovaj primjerak nije štap Johna Hammonda s ukrasom od jantara, koji je također jedan od prepoznatljivih simbola filma. Radi se o rekvizitu prikazanom u ranoj sceni u rudniku Mano de Dios, kada je pod svjetlom rudarskih kaciga otkriven fosil koji krije odgovor na pitanje kako ponovno stvoriti dinosaure.
Zbog toga predmet ima posebno mjesto među obožavateljima. Ne predstavlja samo atraktivan filmski detalj, nego doslovno pokretač cijele radnje. Komarac u smoli postavlja znanstvenu premisu na kojoj počiva svaki kasniji bijeg dinosaura, svaki posjet parku i svaka scena koja je generacijama gledatelja stvarala nelagodu.
Film je u kina stigao prije 33 godine i ostvario je više od 1,06 milijardi dolara zarade na svjetskim kino blagajnama. Osvojio je i tri Oscara, a njegov je utjecaj na popularnu kulturu ostao snažan desetljećima poslije.
Nostalgija je skuplja od luksuza
Filmski rekviziti posljednjih godina postaju ozbiljna kategorija luksuznog kolekcionarstva. Za bogate obožavatelje nije presudno samo koliko je predmet rijedak ili od kojeg je materijala napravljen, nego kakvu priču nosi.
U istoj aukcijskoj borbi veliko zanimanje privukla je i odbojka Wilson iz filma Cast Away, koja je prodana za 378.000 dolara. To znači da je komad smole s umjetnim kukcem vrijedio čak 25.200 dolara više od jednog od najprepoznatljivijih filmskih rekvizita svih vremena.
Ovakvi predmeti kupuju se kao spoj statusnog simbola, ulaganja i privatnog komada filmske povijesti. Netko će za luksuzni sat izdvojiti nekoliko stotina tisuća eura, a netko drugi radije će u vitrinu staviti rekvizit koji ga vraća u trenutak kada je prvi put gledao dinosaura kako izlazi iz džungle.
Cijena od 403.200 dolara za maleni komad umjetne smole možda zvuči nevjerojatno, ali pokazuje koliko vrijedi nostalgija kada je povezana s kultnim filmom. Kukac nije pravi, jantar nije pravi, no filmska uspomena očito je za kolekcionare itekako stvarna.
Za pobjednika aukcije to nije samo rekvizit koji stane na dlan. To je predmet koji je pokrenuo priču o dinosaurima, strahu i jednoj od najuspješnijih filmskih franšiza svih vremena.
