Ako ste tijekom vikenda slučajno pogledali novi Netflixov film “Unfrosted”, niste sami. Ovaj je film ostavio stvarno snažan dojam na većinu korisnika Netflix streaming platforme nakon premijere u petak, dospjevši na prvo mjesto na Netflixovoj ljestvici top 10 filmova, potisnuvši nedavni hit “Anyone But You”, kao i novododane knjižne naslove poput ” Sudac” i “Shrek”.
Međutim, to što je film na vrhu ljestvice definitivno nije pokazatelj njegove kvalitete već vrlo vjerojatno magnetične privlačnosti sjajne glumačke ekipe. Kritičari i publika ovaj se put definitivno slažu i film su proglasili – užasnim.
Tko sve glumi u ovom filmu?
“Unfrosted” je fikcionalizirani prikaz stvaranja Pop-Tarts, koji je, u ovom filmu, rezultat bitke za doručak s visokim ulozima između divova žitarica Kellogg’sa i Post.
I ako je riječ o native kampanji za te dvije tvrtke, onda je to jedini jasan smisao filma. Bar za one koji su pokupili novac od sponzorstva.
U filmu glumi Jerry Seinfeld, koji je koscenarist i redatelj filma i očito mu ne ide. A uz sebe ima impresivan popis glumaca koji uključuje Melissa McCarthy, Jima Gaffigana, Hugha Grant (meni osobno i najsajnije zvijezde ovog užasa), Amy Schumer, Maxa Greenfield, Christian Slater, Sarah Cooper i Billa Burr.
Dakle, ekipa je toliko dobra da se iskreno pitate što bi moglo poći po zlu. E pa sve.
Tu su i deseci “iznenađujućih” uloga slavnih u filmu zbog kojih će ljubitelji pop kulture uperiti prst u TV poput lika Leonarda DiCaprija u filmu “Bilo jednom u Hollywoodu”.
Koju su mu ocjenu dali kritičari?
S druge strane medalje “Unfrosted” je masakriran od strane kritičara, trenutno držeći očajnih 41% na Rotten Tomatoes.
U recenziji The Chicago Sun Timesa film je dobio jednu zvjezdicom, kritičar Richard Roeper kaže da je film jedan od najgorih filmova desetljeća, nazivajući ga “zapanjujuće nesmiješnim, duboko čudnim, crtanim filmom uživo koji je tako jasan – soba užasna, gotovo da djeluje kao očajan horor film.”
Slično, Daily Globe and Mail nazvao je film “jednom velikom uznemirujuće aferom bez smijeha”, dodajući da film “pokušava kompenzirati beskrajno motanje očima scenarija tako što film natrpava s onoliko epizodnih uloga koliko i Pop-Tartovi imaju kalorije.”
Film sam gledala u društvu svog 12-godišnjeg sina koji je ujedno i fun Seinfelda pa sam mu lako prodala priču o tome kako će biti super zabavan.
Međutim, nakon pola sata smo se pogledali i zapitali hoće li ikada biti izrečena iti jedna šala, a nakon 45 minuta moj je sin spavao kao beba.
Ujutro me pitao je li film postao smislen, ja sam ga pak do kraja odvrtila na preskokce vidno očajna zbog izostanka humora, ali bogami i radnje. Iako su najave djelovale obećavajuće, film ne nudi nikakve duhovite uvide ili komentare o prehrambenoj industriji, kulturi 1960-ih ili bilo čemu drugom.
Izvedbe se vrte između teške dosade i pretjerivanja, stvarajući duboko neujednačeno iskustvo kojem toliko nevjerojatno nedostaje suštine.
Dakle, ako biste me pitali o čemu se radi u filmu, nisam sigurna da mogu sklepati više od suvisle rečenice bez salvi kritika.
Neki kritičari kažu da se film mogao pretvoriti u 20 minutni kratki digitalni film ili neki skeč.
Ja nažalost ne vidim materijala niti za to. Ako izuzmemo ulogu Hugha Granta koji je dosljedan u svom britanskom britkom sarkazmu.
