Centralia, Pennsylvania bila je živahni gradić prepun trgovina, stanovnika i uspješnog rudarskog posla. Ugljen iz lokalnih rudnika grijao je domove i pokretao ekonomiju, a njenih 1.200 stanovnika radilo je, igralo se i živjelo kao usko povezana zajednica.
Danas je situacija potpuno drugačija. Ulice Centralie su napuštene. Većina zgrada je nestala, a dim se širi grafitima prekrivenim cestama gdje je nekoć stajao prosperitetan grad.
Nekada živahni gradić pretvorio se u grad duhova. Uzrok tome je nešto što se još uvijek događa ispod praznih ulica Centralie: rudnički požar koji gori već više od 50 godina, što je rezultiralo uništenjem zajednice i iseljenjem te osiromašenjem mnogih njenih stanovnika.
Rudnički požari nisu ništa novo, ali požar u Centraliji najgori je u Sjedinjenim Državama i jedan od najrazornijih u povijesti.
Prije požara 1962. godine, Centralia je bila rudarski centar više od stoljeća. Grad je nastao zahvaljujući bogatim naslagama antracitnog ugljena, a službeno je osnovan nakon što je rudarenje započelo 1850-ih.
Rudarenje je definiralo život u Centraliji, od njenih stanovnika do njenog tamnijeg aspekta
Tijekom 1860-ih, grad je bio dom članovima Molly Maguires, tajnog društva koje je nastalo u Irskoj i proširilo se na američke rudnike zajedno s irskim imigrantima. Krajem 1860-ih, Molly Maguires su sumnjičeni za niz nasilnih djela u Centraliji.
Molly Maguires su povezani sa svime, od ubojstva osnivača grada, Alexandera Raeja, do smrti prvog svećenika u tom području.
Na kraju, nakon brutalnog pokušaja da se Mollies suzbiju i pogubljenja nekih od sumnjivih vođa skupine 1877. godine, val zločina je završio.
Ovisnost Centralije o rudarstvu nije prestala. Do 1890. godine, u njoj je živjelo preko 2.700 ljudi, većinom rudara ili članova njihovih obitelji. Iako je krah burze i Velika depresija zadali snažan udarac rudarskoj industriji u Centraliji, nisu ubili grad.
Trebala je tragedija da to učini, ali nije potpuno jasno kako je tragedija započela. Čini se da je počelo s odlagalištem otpada u Centraliji, napuštenim rudničkim oknom koje je pretvoreno u smetlište 1962. godine.
Smeće je bio problematičan problem u Centraliji, koja je bila puna nereguliranih deponija, a gradsko vijeće željelo je riješiti problem neugodnih mirisa i štakora.
U svibnju 1962. godine, gradsko vijeće predložilo je čišćenje lokalnog odlagališta otpada uoči proslave Dana sjećanja u Centraliji. Iako postoje različite teorije o tome kako je požar započeo, vjeruje se da je požar na odlagalištu otpada u Centraliji izazvao mnogo veći rudnički požar ispod grada.
Ubrzo je požar bjesnio u ugljenom sloju ispod Centralie. Proširio se na rudničke tunele ispod gradskih ulica, a lokalni rudnici su zatvoreni zbog nesigurnih razina ugljičnog monoksida.
Više puta su pokušavali iskopati i ugasiti požar, ali svi su pokušaji propali. Razlog tome, ironično, jest posljedica rudarenja koje je definiralo Centraliju sve te godine.
U području ima toliko napuštenih rudničkih tunela da bi jedan, mnogi ili svi mogli hraniti požar—i bilo bi preskupo i vjerojatno nemoguće otkriti koji tuneli potpomažu požar i zatvoriti svaki od njih.
Kako su godine prolazile, tlo ispod samog grada postajalo je sve toplije, dosegnuvši preko 900 stupnjeva Fahrenheita na nekim mjestima.
Dim je izlazio iz vrtača i plinom ispunjenih podruma. Stanovnici su počeli prijavljivati zdravstvene probleme, a kuće su se počele naginjati.
Do tada je za Centraliju bilo prekasno. Umjesto gašenja požara, Kongres je odlučio otkupiti njene stanovnike, plativši im da se presele.
Zatim je 1992. godine Pennsylvania odlučila trajno iseliti one koji su ostali. Sve zgrade u Centraliji bile su osuđene na propast; njen poštanski broj je ukinut.
Sedam stanovnika ostalo je putem sudskog naloga; zabranjeno im je prenositi svoju imovinu ili je prodavati.
Danas Centralia još uvijek gori kao jedan od 38 poznatih aktivnih rudničkih požara u Pennsylvaniji. Prema državnom Odjelu za zaštitu okoliša, požar bi mogao gorjeti još jedno stoljeće ako se ne kontrolira. Modernu Centraliju jednako karakterizira požar i grafiti koji prekrivaju njenu napuštenu autocestu, kao i rudarenje koje ju je nekada održavalo.
