Dan sv. Patrika, koji se svake godine slavi 17. ožujka, počeo je kao vjerski blagdan u čast zaštitnika Irske, a pretvorio se u globalni festival irske kulture i savršen izgovor da na jedan dan svi postanemo “pomalo Irci”. Danas ga obilježavaju deseci zemalja diljem svijeta, od Dublina i New Yorka do Tokija i Buenos Airesa, uz zelene rijeke, Guinness, parade i neizbježnu trodijelnu djetelinu.
Tko je bio sv. Patrik?
Prema povijesnim izvorima, sv. Patrik nije bio Irac, nego je rođen u rimskoj Britaniji krajem 4. stoljeća. Kao tinejdžer otet je i odveden u Irsku kao pastir‑rob, tamo je proveo nekoliko godina, pobjegao natrag u Britaniju, a zatim se nakon vjerskog obraćenja vratio u Irsku kao misionar.
Smatra se ključnom figurom u širenju kršćanstva u Irskoj, iako je dio priče isprepleten legendama. Najpoznatija je priča da je “protjerao sve zmije iz Irske”, što povjesničari uzimaju kao metaforu za istiskivanje poganskih vjerovanja, jer fosilni zapisi pokazuju da zmija na otoku praktički nije ni bilo. Druga omiljena legenda govori kako je trodijelnom djetelinom objašnjavao Svetu Trojicu (Oca, Sina i Duha Svetoga) što je kasnije djetelinu pretvorilo u jedan od glavnih simbola dana sv. Patrika.
Zašto baš 17. ožujka?
Blagdan pada na 17. ožujka jer se taj datum u crkvenoj tradiciji veže uz dan Patrickove smrti oko 461. godine. U Irskoj se stoljećima obilježavao prvenstveno kao vjerski dan: odlazak na misu, obiteljski ručak i kratki “predah” usred Korizme, kada su se post i zabrane alkohola na jedan dan ublažavali.
Tek mnogo kasnije, osobito zahvaljujući iseljeničkim zajednicama, taj je tihi vjerski blagdan postao glasni, šareni festival koji danas poznajemo.
Kako je vjerski blagdan postao globalni party
Ključnu ulogu u transformaciji dana sv. Patrika odigrao je irski iseljenički val, osobito nakon Velike gladi sredinom 19. stoljeća, kada su stotine tisuća Iraca otišle u SAD, Kanadu i druge zemlje. Prve zabilježene parade u čast sv. Patrika održane su još u 17. stoljeću u St. Augustineu na Floridi, a kasnije su se New York i Boston pretvorili u središta spektakularnih proslava koje su kombinirale patriotizam, katoličku tradiciju i želju imigranata da budu viđeni i prihvaćeni.
U Americi je blagdan postupno postao sekularni festival irskosti: zelene povorke, orkestri, pivo, corned beef i kupus, zelene kravate i šeširi s djetelinama. Iz tog “export‑modela” slavljenja dan sv. Patrika kasnije se proširio i na ostatak svijeta, pa danas gradovi koji nemaju nikakvu povijesnu vezu s Irskom rado prihvaćaju priliku za još jedan tematski tulum.
Zašto svi nosimo zeleno (i što je s plavom)?
Danas je nezamislivo pojaviti se na proslavi dana sv. Patrika bez makar jednog zelenog detalja, no povijesno gledano, sv. Patrik se u ikonografiji povezivao i s plavom bojom. Zeleno je ipak s vremenom prevladalo jer se veže uz sam nadimak Irske (“Emerald Isle”) i uz djetelinu, jedan od ključnih nacionalnih simbola.
Prema narodnom vjerovanju, zelena boja navodno čini ljude “nevidljivima” za nestašne vilenjake leprechaune, koji će te inače uštipnuti ako taj dan ne nosiš ništa zeleno. Bilo da vjeruješ u mitove ili ne, zeleno je danas univerzalni dress‑code 17. ožujka, od majica i haljina do piva i deserta.
Što se tradicionalno jede i pije za dan sv. Patrika?
Što će biti na stolu ovisi o tome slaviš li u Irskoj ili u nekoj od irskih dijaspora. U SAD‑u je najpoznatije jelo corned beef and cabbage (govedina kuhana sa zeljem i krumpirom) iako je to zapravo kreacija irsko‑američkih imigranata koji su u New Yorku koristili jeftinije komade mesa umjesto tradicionalne irske slanine.
U samoj Irskoj češće se jedu klasici poput irish stewa (gusti gulaš od janjetine ili govedine s krumpirom i povrćem), shepherd’s piea (mljeveno meso s pire krumpirom zapečeno u pećnici), colcannona (pire krumpir sa zelenim kupusom ili keljom) i boxtyja (krumpirove palačinke). Skoro uvijek se na stolu nađe i irish soda bread, kruh s bikarbonom umjesto kvasca, dok su u pubovima nezaobilazni Guinness i druga stout piva, ponekad i u ulozi sastojka u gulašu ili desertu s čokoladom.
Tamna i svijetla strana proslava
Kao i svaki veliki globalni praznik, dan sv. Patrika ima svoju svijetlu i tamnu stranu. S jedne strane, to je važan trenutak za irsku dijasporu i njihove potomke da slave svoje korijene, kulturu, glazbu, ples i jezik i da podsjetimo koliko je Irska dala svijetu, od književnosti i glazbe do politike.
S druge, sve češće se kritizira pretjerano fokusiranje na alkohol i stereotipe o “vječito pijanim Ircima”, kao i komercijalizacija blagdana koji se često svodi na jeftine zelene rekvizite i pivu bez razumijevanja povijesne pozadine. Upravo zato neki Irci naglašavaju da bi dan sv. Patrika trebao biti više dan ponosa i kulture, a manje “još jedan povod za mamurluk”
